| СР | SR | EN |

Hozjain holoda i duh ozer: vodjanye byki v jakutskoj mifologii

Gospodar mraza i duh jezera: vodeni bikovi u jakutskoj mitologiji


Folkloristika 2/2 (2017): 11‒25
Аutor: Semen Makarov
Tekst: PDF
 


V stat’e rassmatrivaetsja kompleks tradicionnyh predstavlenij, svjazannyj s personažami jakutskoj mifologii, dlja kotoryh harakteren celyj rjad obŝih priznakov — „vozroždajuŝimsja“ s nastupleniem holodov i „umirajuŝim“ vesnoj Bykom goda (jakut. Дьыл оҕуһа), nazyvaemom inogda takže Bykom holoda (Тымныы оҕуһа), i duhom-hozjainom ozer Vodjanym bykom (Уу оҕуһа). Materialom issledovanija poslužili istočniki raznogo roda: ètnografičeskie zametki 19–20. vv., zapisi povestvovatel’nogo i obrjadovogo fol’klora, interv’ju s sovremennymi nositeljami tradicii. Avtor predprinimaet popytku sostavit’ sistemnoe opisanie soderžaŝihsja v nih predstavlenij dlja projasnenija genezisa i sootnošenija ètih obrazov.
Šodnymi dlja oboih personažej stanovjatsja aktivnost’, projavljaemaja v strogo opredelennoe kalendarnoe vremja, a takže osobennosti vizualizacii i lokalizacii. Predstavlenija o Vodjanom byke, ravno kak i o Byke goda aktualizirovalis’ v tradicii glavnym obrazom v period nastuplenija i smjagčenija holodov. Oba personaža opisyvajutsja v tradicii kak svjazannye s nižnim jarusom mirozdanija, sposobny terjat’ časti svoego tela i t. d. Èti i nekotorye drugie priznaki personažej, rassmotrennye na fone bolee širokoj panoramy obrazov rogatogo skota v mifologičeskoj kartine mira jakutov, èlementy kotoroj vyjavljajutsja v geroičeskom èpose, pesnjah, ritualah i soprovoždajuŝih ih tekstah, pozvoljajut ustanovit’ obŝuju semantiku i predpoložit’ suŝestvovanie edinogo istočnika issleduemyh obrazov.
Ključevye slova: jakutskaja mifologija, demonologija, mifologičeskij personaž, vodjanye byki, olonho
 

U radu se razmatra kompleks tradicionalnih predstava vezan za likove jakutske mitologije, za koje je karakterističan tske mitologije, za koje je karakterističan niz zajedničkih obeležja – to su Bik godine (nazivan ponekad i Bik mraza), koji se „rađa“ s početkom zime i „umire“ svakog proleća, i duh-gospodar jezera Vodeni bik. Različiti izvori poslužili su kao istraživački materijal: etnografske beleške iz 19. i 20. veka, zapisi pripovednog i obrednog folklora, intervjui sa savremenim nosiocima tradicije. Autor je pokušao da sačini sistematski opis predstava prisutnih u izvorima kako bi objasnio poreklo i odnose ovih likova.
Biku godine i vodenom biku zajednički su aktivnost, koja se javlja u strogo određenom kalendarskom periodu, kao i osobenosti vizualizacije i lokalizacije. Predstave o vodenom biku, jednako kao i o biku godine, oživljavane su u tradiciji uglavnom u periodu početka i slabljenja studeni. Oba lika opisuju se u tradiciji kao vezani za niže nivoe sveta, u stanju su da gube delove svojih tela itd. Ova i neka druga svojstva likova, posmatrana na fonu vrlo široke panorame tipova rogate marve u mitološkoj slici sveta Jakuta, čiji se elementi ispoljavaju u junačkom epu, pesmama, ritualima i pratećim tekstovima, dozvoljavaju da se ustanovi zajednička semantika i pretpostavi postojanje jedinstvenog izvora analiziranih likova.
Ključne reči: jakutska mitologija, demonologija, mitski likovi, vodeni bik, Olonho
 

This paper considers the traditional ideas associated with two similar mythological figures of Yakut folklore: the Bull of the Year (also known as the Bull of Frost) – which “resurges” with the onset of the winter season and “dies” every spring – and the spirit of lakes, called the Water-Bull. This study is based on various kinds of sources, consisting of ethnographic notes made during the 19th–20th centuries, recordings of folk narratives and rituals of Yakuts and interviews with modern bearers of this tradition. By comparing the data about the Bull of the Year and the Water-Bull, certain similarities have been perceived between these two mythological figures: their activity (manifested in a strictly defined calendar period), as well as the features of visualization and localization – the ideas about the Water-Bull, as well as of the Bull of the Year, were significant in tradition mainly during the onset and mitigation of cold weather. Also, the both of them are described as related to the lower stratum of the universe and they are both able to lose parts of their bodies, etc. These and some other features of the figures observed within the context of a wider panorama of images of cattle in the mythological worldview of the Yakuts – the elements of which are revealed in the epic tales, songs, rituals and accompanying texts – allow the author to establish a common semantics and assume the existence of a single source of these figures.
Keywords: Yakut mythology, demonology, mythological figure, water-bulls, Olonkho (epic tale of Yakuts)