| СР | SR | EN |

Redkaja udača i smertelʹnaja opasnostʹ: korovy pojavljajutsja iz vody

Retka sreća i smrtna opasnost: krave se pojavljuju iz vode


Folkloristika 3/1 (2018): 55‒68
Аutor: Mihail Garder
Теkst: PDF

 

S konca XIX v. neskolʹko tekstov o «vodjanyh korovah» bylo zapisano sobirateljami russkogo folʹklora na severo-zapade Rossii (južnaja Karelija, Vologodskaja oblastʹ i jug Arhangelʹskoj oblasti). Èti «vodjanye korovy» obyčno opisyvajutsja kak tučnye i dojnye i, sootvetstvenno, neobhodimye čeloveku; ranee èti korovy pripisyvalisʹ hozjajstvu vodjanogo, vodnomu duhu, kotoryj v XIX i XX vv. vstrečalsja v tekstah russkih memoratov i fabulatov, a v nastojaŝee vremja nositeljami tradicii v osnovnom sčitaetsja vydumannym personažem.

Sovremennye narrativy o «vodjanyh korovah», vstrečajuŝiesja dovolʹno redko, sohranjajut kosvennuju svjazʹ s vodjanym: korovy, soglasno ètim rasskazam, pojavljalisʹ vozle osobo glubokih mest na ozerah i rekah. Sravnenie s tradicijami drugih regionov pokazyvaet, čto motiv o «vodjanyh korovah», vstrečajuŝijsja na severo-zapade Rossii, vo mnogom shoden s motivom finskih i karelʹskih folʹklornyh rasskazov, vhodjaŝim v ukazatelʹ L. Simonsuuri i M. Jauhiajnen: različnye hijsi (duhi mest) vladejut stadami tučnyh dojnyh korov, kotorye čelovek možet zapolučitʹ s pomoŝʹju opredelennogo priema. Poverʹja i memoraty/fabulaty s ètim motivom byli zafiksirovany v vepsskom i èstonskom folʹklore, hotja privodimyh primerov nedostatočno dlja sravnitelʹnogo analiza raznyh nacionalʹnyh tradicij.
Ključevye slova: vodjanye korovy, vodjanoj, russkij folʹklor, karelʹskij folʹklor, finskij folʹklor, bylička, mifologičeskij rasskaz
 

Od sredine devetnaestog veka sakupljači ruskog folklora zabeležili su nekoliko kazivanja o vodenim kravama na području severozapadne Rusije (južna Karelija, Vologda i jug Arhangelske oblasti). Uglavnom opisane kao debele i veoma mlečne, samim tim i dragocene, ove krave su obično pripisivane vodenjaku, vodenom demonu koji se javlja u ruskim legendama zabeleženim tokom devetnaestog i dvadesetog veka. Danas se o vodenjaku govori kao o plodu mašte. U radu je opisan areal rasprostranjenosti ovog motiva i analizirane su njegove promene poređenjem tekstova iz devetnaestog i ranog dvadesetog veka sa tekstovima zabeleženim tokom poslednje dve decenije.
Savremena kazivanja o vodenim kravama, iako retka, čuvaju indirektnu vezu sa vodenjakom, jer se u njima pominju krave koje su se pojavile iz tamnih i dubokih delova jezera i reka. Motiv vodene krave zabeležen u severozapadnoj Rusiji veoma je sličan istom motivu iz finskih i karelijskih predanja ‒ prema Indeksu Lauri Simonsuri (Lauri Simonsuuri) i Marjata Jauhianen (Marjatta Jauhianen), postoji više vrsta hiisi (genii loci) za koje su karakteristična stada debelih mlečnih krava do kojih ljudi dolaze domišljatošću. Verovanja i predanja s ovim motivom moguće je naći i u vepsijskom i estonskom folkloru, iako su ovde navedeni primeri oksudni za komparativnu analizu motiva u različitim tradicijama.
Ključne reči:  vodena krava, vodenjak, ruski folklor, karelijski folklor, finski folklor, predanja, verovanja

 

Since the mid-19th century gleaners of Russian folklore have recorded a number of narratives about water cows in the area of the Russian north-west (south Karelia, Vologda and the south of Arkhangelsk oblast). Mostly described as fat and milky, and hence worth acquiring, such cows also used to be attributed to vodyanoy, a water spirit which appears in Russian belief legends collected during the 19th and 20th centuries. Nowadays it is mainly referred to as a fictional character. The paper describes the areal distribution of the motif and analyzes its transformation by comparing 19th and early-20th century texts to those recorded within the last two decades.

Contemporary narratives about water cows, though rare, retain the indirect association with vodyanoy as cows are told to have appeared in lakes or rivers where dark waters run deep. Compared with other regional traditions, the motif of water cows in the north-west of Russia is quite similar to the one in Finnish and Karelian legends – according to the Lauri Simonsuuri and Marjatta Jauhianen’s Index, various types of hiisi (genii loci) also possess herds of fat milky cows which humans can obtain by means of a particular trick. Beliefs and legends with this motif can also be found in Vepsian and Estonian folklore, although the examples given here are scarce for a comparative analysis of various national traditions.
Key words: water cows, water spirit, Russian folklore, Karelian folklore, Finnish folklore, beliefs, legends, mythology