„Čudno drvo javorovo“: Srpske narodne lirske pesme o čudesnom oraču u okruženju sveta flore

Folkloristika 7/1 (2022): 11–32
Autor: Zoja S. Karanović
Tekst:
https://doi.org/10.18485/folk.2022.7.1.1

Predmet ovog rada su srpske lirske narodne pesme s prastarim motivom čudesnog orača, posmatrane u mitskom i obrednom kontekstu, kad su najčešće i izvođene. Prvu pesmu s ovim motivom publikovao je Vuk Karadžić (1824), dok su ostali zapisi, sačinjeni u vremenskom rasponu od kraja 19. veka do danas, uglavnom koncentrisani na prostor jugoistočne i južne Srbije, tako da im dokumentovani život traje bezmalo dvesta godina. Pesme su obredne (koledarske, lazaričke, kraljičke) i namenjene su oraču, s izuzetkom Karadžićeve koja je mitološka. Prateći delatnika i atribucije njegove opreme, sadržina rada fokusirana je pre svega na njihovu floralnu dimenziju, na fitonime (javor, šimšir i bosiljak, dafina, ženka, trator, božur), čiji se semantički potencijali ispituju i u okruženju alata i oračevih pomagača druge vrste, odnosno artefakata kulture koji se u pesmama međusobno dopunjavaju i objašnjavaju, gradeći sliku oranja kao božanskog čina prenesenog na čoveka, u datom okruženju neizbežno kodirajući misteriju vegetacije.

Ključne reči: : srpska narodna lirika, mit, obred, čudesni orač, Božja majka, javor, šimšir, bosiljak.