Konstruisanje izvornosti: formativni period Sabora narodnog stvaralaštva Srbije iz perspektive antropologije folklora
Folkloristika 11/1 (2026): 59–80
Autor: Miloš Rašić
Tekst: 
https://doi.org/10.18485/folk.2026.11.1.4
U radu se Sabor narodnog stvaralaštva Srbije analizira kao institucionalizovana manifestacija nastala 1972. godine u okviru kulturnih politika socijalističke Jugoslavije, sa ciljem prezentacije, vrednovanja i očuvanja tzv. „izvornog“ folklora. Iz perspektive antropologije folklora i razumevanja folklora kao performativne i kontekstualno uslovljene prakse, Sabor se ne posmatra isključivo kao prostor prikazivanja tradicije, već kao mesto na kojem se kroz institucionalne mehanizme oblikuju i legitimišu dominantne predstave o „izvornosti“ i „autentičnosti“ tradicionalnog plesno-muzičkog nasleđa. Istraživanje je vremenski ograničeno na formativni period Sabora, odnosno na prvih deset godina njegovog održavanja, kada se uspostavljaju osnovni programski koncepti i normativni okviri manifestacije. Analiza se, pre svega, zasniva na programskim publikacijama, tekstovima organizatora i članova stručnih komisija, kao i na širem društveno-političkom kontekstu u kojem Sabor nastaje i funkcioniše. Rad doprinosi razumevanju Sabora kao važnog prostora institucionalnog oblikovanja tradicije i ukazuje na značaj daljih istraživanja transformacije saborskih praksi u različitim društveno-političkim i kulturnim kontekstima.
Ključne reči: Sabor narodnog stvaralaštva Srbije, izvorno, autentično, antropologija folklora, muzičko-plesni folklor.